U savremenom dobu, prisustvo mikro i nanoplastike predstavlja rastući ekološki i zdravstveni izazov, često nevidljiv golim okom. Iako je plastika ušla u široku upotrebu tokom 40-ih i 50-ih godina prošlog veka, zamenjujući prirodne materijale i postajući nezaobilazan deo svakodnevice, njen kumulativni uticaj na životnu sredinu i živa bića tek sada postaje jasno vidljiv. Dok su deponije prepune plastike očigledan problem, mnogo veća pretnja krije se u nevidljivim frakcijama – mikro i nano česticama plastike.
Naučna zajednica intenzivno istražuje uticaj ovih sitnih čestica na živi svet i ljudsko zdravlje. Istraživanja su pokazala da su mikro i nanoplastika pronađene u vitalnim organima i krvotoku živih bića, međutim, pun obim njihovog uticaja na život i zdravlje još uvek zahteva detaljne analize. Ono što je za sada nedvosmisleno utvrđeno jeste da prisustvo plastike u živim organizmima širom ekosistema dovodi do značajnog smanjenja njihovih populacija, pa čak i do izumiranja. Konkretno, biološka istraživanja, poput onih na kišnim glistama, jasno su pokazala negativan uticaj mikroplastike, pri čemu je najočiglednija posledica gubitak reproduktivnosti, odnosno neplodnost. Ovo je posebno zabrinjavajuće jer u kombinaciji sa drugim kontaminentima, kao što su pesticidi, dolazi do sinergističkog dejstva koje dodatno ubrzava negativne efekte na biodiverzitet.
Problem mikroplastike leži u njenoj sveprisutnosti i sposobnosti da utiče na sve žive organizme. Analize koje uključuju i identifikuju tip plastike (npr. PET ambalaža, plastične kese, najlon) iz kojih potiču čestice, ključne su za razumevanje punog mehanizma delovanja. Ove analize, neophodne za detekciju i klasifikaciju mikroplastike, aktivno sprovode i stručnjaci iz Instituta „Vinča“.
Zadatak savremene nauke više nije samo detekcija prisustva mikroplastike, već pre svega razumevanje kako ona deluje na organizam na molekularnom i ćelijskom nivou. U potrazi za odgovorima na ova ključna pitanja, ekipa „Sasvim prirodno“ sa Jovanom Memedovićem posetila je Institut „Vinča“, tačnije Laboratoriju za fizičku hemiju, gde je u razgovoru sa dr Ivanom Stajčić dobila uvid u specijalizovana istraživanja posvećena problemu plastike: FTIR spektroskopija u analizi mikroplastike.
FTIR (Fourier-transform infrared spectroscopy) predstavlja jednu od najznačajnijih metoda za identifikaciju mikroplastike u biološkim uzorcima, uključujući i sadržaj želuca žaba. Tehnika koja omogućava precizno prepoznavanje hemijskog sastava čestica mikroplastike na osnovu karakterističnih apsorpcionih vrhova u infracrvenom spektru. Svaki polimer (polietilen, polipropilen, PET) ima jedinstveni FTIR otisak, što omogućava njihovu identifikaciju u kompleksnom biološkom uzorku. Sama tehnika ne zahteva složenu pripremu uzorka i omogućava očuvanje čestica za dalja ispitivanja.
Posebno je korisna u studijama koje zahtevaju kvantifikaciju i klasifikaciju mikroplastike unutar digestivnog trakta vodenih organizama. Analizom mikroplastike pronađene u stomaku žaba može se proceniti nivo zagađenja njihovog prirodnog staništa. Prisutnost određenih tipova plastike može ukazivati na konkretne izvore zagađenja, poput ambalažnog otpada, tekstilnih vlakana ili industrijskih polimera. Kombinacijom FTIR spektra sa optičkom analizom postiže se i veća tačnost u utvrđivanju da li su posmatrane čestice zaista sintetičke prirode ili potiču od prirodnih materijala (npr. celuloze, lignina).
FTIR spektroskopija, kojom se bavi dr Ivana Stajčić u Institutu „Vinča“, nezaobilazna je metoda u ekološkim istraživanjima mikroplastike. Omogućava preciznu, brzu i pouzdanu identifikaciju različitih tipova plastike prisutnih u digestivnom traktu vodenih organizama (poput žaba), čime doprinosi boljem razumevanju uticaja antropogenog zagađenja na biodiverzitet i zdravlje ekosistema.
Institut „Vinča“ sa svojim visoko specijalizovanim istraživačkim timovima i naprednim metodama aktivno doprinosi rasvetljavanju ovog globalnog ekološkog i zdravstvenog izazova.
Kompletnu emisiju o mikro i nanoplastici možete pogledati na: